Umjetnost zahtijeva posvećenost i svo vrijeme i pažnju umjetnika, a ako je uz to roditelj, kao što je to akademska slikarka Ekaterina Lič, ta je posvećenost podijeljena između kreativnosti i majčinstva, kojem, naravno, daje prednost. Rođena u Rusiji, od 2016. godine živi i stvara u Crnoj Gori, gdje je pronašla svoju životnu ljubav i osnovala porodicu. Ljubav za umjetnost, pak, ona pokazuje u istrajnom i stalnom radu, crtanju, slikanju, koristeći svaki slobodan trenutak, uporedo sa obavezama prema djeci, u čemu je podržava suprug.
U Crnu Goru se, kaže, zaljubila kad je prvi put došla prije desetak godina sa grupom umjetnika, kao učesnica likovne kolonije na Prevlaci kod Tivta (Ostrvo cvijeća), gdje je provela nedjelju dana, a zatim je ponovo 2014. godine došla u istu koloniju. Slikajući na terenu upoznala je Milana Ivanovića, svog sadašnjeg supruga i kroz godinu dana odlučila da ovdje i ostane. Rođena je u San Peterburgu, gdje je diplomirala na Odsjeku za dizajn i dekorativne i primijenjene umjetnosti na Fakultetu lijepih umjetnosti. Radila je kao dizajnerka enterijera u muzejima, ali i privatno, dizajnirala je stanove, radila vitraž-dizajn u San Peterburgu. U Crnoj Gori je izgradila svoj likovni izraz.
Priliku da prvi put u karijeri izlaže samostalno pružile su joj galeristkinje Gradske galerije u Kotoru Tatjana Kriještorac i Daliborka Kordić, što je Ekaterina iskoristila da predstavi svoj opus pastelnih radova pod nazivom „Crna Gora na crnom”.
– Ove radove sam slikala prije tri godine, a sada slabije crtam, zato što imam bebu. Od umjetnosti se ne može živjeti, pogotovo ne sa malom djecom, ali treba se boriti, izlagati. Voljela bih da napravim izložbu u Budvi. Suprug i ja pratimo konkurse za izlaganje u galerijama, nadam se da ću imati još prilika da se predstavim široj likovnoj publici u Crnoj Gori, kaže Ekaterina za „Dan”. Promjena klime i geografskog podneblja uticala je i na njen stil.
– U San Peterburgu je potpuno drugačija klima – malo je sunca, nema egzotičnih biljaka, živopisnih boja, kao na primorju. Ovdje ima puno sunca i mora, lijepo je čak i zimi i to me nadahnulo da radim ove slike. Crtam i slikam u dvije tehnike: ranije sam u Rusiji slikala akvarelom sa kineskim mineralnim bojama na papiru od riže, a u Crnoj Gori sam u početku slikala na crvenom i sivom papiru, dok nisam otkrila crni papir. Na tamnoj pozadini ove jarke, mediteranske boje još više dolaze do izražaja. Još slikam i uljanim pastelom na crnom papiru, gdje se vidi „faktura”, višeslojnost boja, što izgleda još bolje, kaže Ekaterina. Opisuje kako je ovdje otkrila i ljepotu rada sa pastelnom olovkom, koja je interesantna za crtanje pejzaža napolju, jer radi uživo, na licu mjesta, ne sa fotografije.
– Imam malo postolje od drveta, na koje štipalicama zakačim papir i tako slikam na otvorenom. Zanimljiva je komunikacija sa ljudima, kad crtaš oni prilaze, svako priča neku svoju istoriju, opisuju lične asocijacije na ono što vide na mojim slikama, kaže Ekaterina.
Crtajući na crnom papiru motive Budve i okoline, ona je uspjela da naglasi svu raskoš boja, mirisa i pejzaža primorskog podneblja, ali i da bojama arhivira izgled grada i od zaborava sačuva mjesta koja su, usljed nagle, nekontrolisane urbanizacije, nestala. Na slikama se naziru ribari sa mrežama, ali i restoran „Tri ribara”, motivi Rafailovića, Slovenske plaže, dvorišta, krovovi, crveni suncobrani Staroga grada, ali i diskoteka „Ajfelova kula”, koje više nema, kao i „feniks” palme u Starom gradu, koje je u međuvremenu uništio crveni surlaš.
M.D.Popović

---

Priroda nestaje pred očima
– Tužno je vidjeti kako se izgradnjom Budve uništava okoliš, drveće i priroda. Bukvalno za nekoliko mjeseci se mijenja izgled grada i okoline, tamo živim i gledam sve to. Ljeti, kad je vrućina, dolazi do izražaja baš taj nedostatak drveća i zelenih površina, parkova, jer nas pritiskaju betonske zgrade, dok asfalt pod nogama gori. Tada iščezavaju mnoge biljke, a turisti dolaze u Crnu Gore upravo zbog te prirode, primjećuje umjetnica.